Što sam stariji, to sve više smatram da sam napravio grešku što sam kao svoju profesiju izabrao medije, konkretno dio koji se odnosi na novinarstvo.
Od novinarstva sam se „oprostio“ za vrijeme one prve navale, psihičke torture, koju su mediji širom svijeta sprovodili tokom panike izazvane Covidom-19. Ipak, u meni je ostala navika da, s vremena na vrijeme, “prošetam” kroz šaku značajnijih domaćih i stranih portala i vidim šta se dešava.
Svaki put, pomalo naivno — kao da ne znam kako novinarstvo i mediji funkcionišu — krenem da čitam u nadi da će ovog puta nešto biti drugačije. Nadam se iznova da će me, umjesto gomile negativnih vijesti i ostalog smeća koji danas, nažalost, spadaju pod novinarstvo (žuta štampa…), ipak dočekati — makar za početak — neka velika i lijepa vijest. Međutim, svaki put bivam razočaran.
„Ludost je raditi istu stvar više puta i očekivati drugačiji rezultat“, govorio je u svoje vrijeme Albert Ajnštajn.
Eh, po toj definiciji — ja sam lud! Tako sam u par navrata i pomišljao, kad bih se čitajući vijesti razočarao u svijet i društvo u kojem živim.
Eh, da sam ja neko… Da sam neko ko se pita…
Zamislite kakav bi svijet bio kada bi se svjetski lideri udružili i, za promjenu, umjesto foteljama, prednost dali narodu. Zamislite gdje bi ljudska rasa dospjela kada bi svijet spletke i svađe zamijenio lijepom riječju i nesebičnom, međusobnom saradnjom — za dobrobit svijeta, a ne za dobit i interes. Šta bi bilo kada bi rasne, vjerske, nacionalne, istorijske i političke podjele izgubile snagu, a potom i potpuno nestale? Zamislite kada bi se milijarde, trilijarde koje zemlje širom svijeta ulažu u naoružanje, preusmjerile na medicinu, socijalnu pomoć ili stvarnu i iskrenu zaštitu životne sredine. Gdje bi nam bio kraj?
Da sam ja neko ko se pita, za takav svijet bih se borio.
Znam da sve ovo zvuči naivno, previše blago da bi ikada moglo da zaživi. Zvučim možda kao sanjar, čija priča neke podsjeća na već viđena, propala društvena uređenja i ideologije iz prošlosti. Međutim, to nije tako. Ova moja razmišljanja ne dolaze sa ideološkog stanovišta, već su produkt pomenutog dugogodišnjeg rada u medijima i nezadovoljstva činjenicom da su upravo oni, makar djelimično, krivci za svijet kakav je danas.
U prošlosti, iz tih mojih frustracija rađali su se raznorazni altruistički projekti, od kojih je najveći bio portal “Sunčev zrak”, namijenjen mladima, naročito onima sa invaliditetom. Međutim, u svijetu punom svega navedenog, takvi projekti ne žive dugo bez ogromne finansijske podrške, pa dočekaju sudbinu kao i sam portal — budu poslati u zaborav.
Danas shvatam da nije dovoljno, niti je moguće biti glavna i jedina pokretačka snaga takvih projekata i ideja. Potrebno je učiniti sve da se okružimo ljudima koji dijele naše mišljenje i koji, ako ne istom mjerom, onda bar približno ulažu energiju u realizaciju istih.
Kaže se da „na mladima svijet ostaje“. Obzirom da se još uvijek smatram relativno mladim, vjerujem da trebam ponovo početi od sebe. Maštanje trebam zamijeniti akcijom.
Ovim putem apelujem na sve mlade i mlađe od sebe da se trude i čine isto. Ne vezujte se za ideologije, sjenke prošlosti. Radite — kako za sebe, tako i za druge. Ostavite neki lijep trag iza sebe. Trudite se da svijet, koliko možete, učinite boljim. Ne mora se znati da ste baš vi nešto uradili. Nemojte trčati za priznanjem, jer ga često nećete dobiti. Ne koristite riječi hvale kao glavni izvor energije, jer će one često izostati. Ne rušite — gradite. Ne zaboravljajte prošlost. Poznajte i pamtite istoriju. Učite iz njenih grešaka. Ne budite apsolutni u svojim stavovima, jer vas oni mogu „zarobiti“. Naprotiv, budite otvoreni za svačiji stav i razmišljanje. Dajte sebi vremena. Sagledavajte i analizirajte ono što čujete i čitate iz više uglova. Tek tada možete donijeti adekvatne sudove i prihvatiti ili odbaciti nečije ideje. Uradite isto i sa ovim mojim riječima. Ne postoji najpametniji — postoji samo onaj pametniji od drugog.
Energiju crpite iz sebe i iz onih pomenutih istomišljenika, dobrih ljudi koji vas okružuju. Jedino se na taj način, po meni, može postići pozitivan rezultat.
Na kraju, ne morate biti neko ko se pita da biste se borili za bolje, ljepše sutra. Potrebna je samo snaga i volja. Rezultat, kad-tad, mora doći.
Na kraju, iznad svega, budite dobri ljudi!